Projekat VP19 u Milanu, zgrada | Kompanija „Clivet“
Zgrada:

(Kao što je već rečeno): VP19 je rezultat kompletnog rekonstrukcijskog zahvata (deep retrofitting) zgrade iz 1965. godine, koju su projektovali Manjani i Terzagi, u ulici Via Vitor Pizani br. 19 – monumentalnoj aveniji koja povezuje Trg Republike sa glavnom železničkom stanicom. Tokom godina zgrada je više puta menjana, uključujući i dodavanje novog stambenog sprata sa zelenom terasom. Nakon što ju je 2018. godine preuzela kompanija „DWS Alternatives“ (Deutsche Bank), objekat je namenjen poslovnoj i komercijalnoj upotrebi. Intervencija je obuhvatila: potpuno preuređenje fasade, optimizaciju ulaznih zona, stvaranje fleksibilnih unutrašnjih prostora pogodnih za različite poslovne namene. Posebna pažnja posvećena je uređenju zelenih površina, sa novim terasama i sistemima ozelenjavanja u skladu sa urbanističkim planom (PGT) grada Milana.

Zgrada ima deset spratova iznad zemlje i dva podzemna nivoa, sa kancelarijama, komercijalnim prostorima, garažama i zajedničkim sadržajima. Fasada, izrađena od troslojnog stakla punog formata i trodimenzionalnih zaštitnih panela od bronzanog „Alukobonda“, daje objektu savremen izgled, dok istovremeno optimizuje prirodno osvetljenje i smanjuje solarno zračenje, čime se poboljšava energetska efikasnost zgrade.

Izazov:

Glavni izazov bio je da se obezbedi individualni klimatski komfor u okviru kompleksa „VP19“, uz integraciju naprednih tehnoloških rešenja koja bi istovremeno:
- skratila vreme projektovanja,
- smanjila troškove instalacije i potrebni prostor,
- povećala ukupnu energetsku efikasnost, i
- značajno smanjila emisije štetnih gasova. Dodatni cilj projekta bio je postizanje međunarodne sertifikacije LEED Platinum, koja potvrđuje najviše standarde održive gradnje i energetske optimizacije.

Rešenje:

Za ostvarenje ovih ciljeva primenjen je napredni hidronični sistem kompanije „Clivet“, posebno razvijen da obezbedi visok stepen individualnog komfora i maksimalnu efikasnost. U središtu sistema nalazi se 22 autonomne jedinice „ZEPHIR³“, koje koriste termodinamički povraćaj energije iz izduvnog vazduha i elektronske filtere za pročišćavanje ulaznog vazduha. Kao samostalne jedinice, „ZEPHIR³“ eliminišu potrebu za složenom instalacijom cevnih sistema i ventilacionih kanala koji se koriste u tradicionalnim UTA rešenjima, čime se skraćuje vreme projektovanja i smanjuju troškovi i prostorni zahtevi. One takođe povećavaju efikasnost glavnog sistema za grejanje i hlađenje.

Centralizovanu proizvodnju toplotne i rashlađene vode vrše dve višenamenske toplotne pumpe voda-voda – „ELFOEnergy Ground Medium² WSHN-XEE2 MF“ i dve toplotne pumpe vazduh-voda – „SPINChiller⁴ WSAN-YSC⁴“.Ove jedinice proizvode toplu i rashlađenu vodu koja se distribuira ka terminalnim jedinicama sa hladnim gredama. Za proizvodnju sanitarne tople vode instalirane su dve toplotne pumpe voda-voda samo za grejanje – „ELFOEnergy Ground Medium² WSHH-LEE1“,
posebno projektovane za rad na visokim temperaturama. Napredni hidronični sistem „Clivet“, dopunjen komunikacionim uređajima „BACNET IP“ kompanije „CLIVET“, u potpunosti je integrisan u BEMS (Building Energy Management System) zgrade. Ova zelena tehnologija omogućava globalnu uštedu energije veću od 30% tokom godišnjeg ciklusa rada, smanjenje indirektnih emisija CO₂ za 35% (računato prema emisijama iz proizvodnje električne energije) i potpuno eliminisanje direktnih emisija CO₂.

„VP19 Milanelo“ | terasa zgrade „Clivet“
Rezultati:

Sistem koji se koristi obezbeđuje ukupnu uštedu energije od preko 30% u godišnjem radu sistema. Smanjene emisije CO₂: do 35% manje indirektnih emisija i nula direktnih emisija. Održivost: projekat „VP19“ projektovan je u skladu sa najvišim standardima za sertifikat LEED Platinum

Glavni učesnici projekta:

  • Naručilac: Dws Alternatives Investments
  • Arhitektonski projekat: Lombardini22
  • Inženjering (konstruktivni i instalacioni): Arup Italia
  • Fotografije: Andrea Martiradona

Zahvaljujemo se kompaniji „LOMBARDINI22 SpA“ na fotografijama i časopisu @IoArch na opisima sadržanim u izdanju broj 177 časopisa „IoArch“, korišćenim za izradu ovog sadržaja.