Toplotne pumpe su poslednjih godina postale sve popularnije kao sistemi za grejanje i hlađenje, ali mnogi nisu svesni da ovi sistemi za svoj rad koriste rashladna sredstva. U ovom tekstu razmatramo kako rashladna sredstva funkcionišu u toplotnim pumpama i kakav je njihov uticaj na životnu sredinu.
Zahvaljujući svojim karakteristikama u pogledu energetske uštede i efikasnosti, toplotne pumpe se ne ograničavaju samo na ulogu inovativnog sistema za grejanje, hlađenje i proizvodnju sanitarne tople vode, već predstavljaju ključni element strategije Evropske unije za borbu protiv klimatskih promena. Naime, kao što je opšte poznato, primarni cilj Evropskog zelenog dogovora (European Green Deal) jeste postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine u svim državama članicama EU.
Dekarbonizacija
Evropa sve intenzivnije reguliše upotrebu rashladnih sredstava, sa primarnim ciljem postizanja dekarbonizacije. Ovaj cilj – dekarbonizacija – u toplotnim pumpama pronalazi snažnog saveznika, s obzirom na to da energija potrebna za njihov rad, koja se dobija iz zemlje, vazduha ili podzemnih voda, omogućava potpuno izostavljanje upotrebe fosilnih goriva.
Energetska efikasnost toplotnih pumpi
Kao proizvodi povezani sa upotrebom energije, toplotne pumpe spadaju u oblast primene Direktive Evropskog parlamenta 2009/125/EZ od 21. oktobra 2009. godine, kojom se regulišu ekološki prihvatljiv dizajn i definisanje minimalnih zahteva u okviru „eco-design“ pristupa. Ova direktiva je tokom godina rezultirala brojnim provedbenim propisima, poput Uredbe 813/2013, namenjene pojedinačnim i kombinovanim sistemima grejanja, i omogućila je da se samo u 2021. godini uštedi više od 120 milijardi evra energije. Direktivom 2010/30/EU od 19. maja 2010. godine uvedeno je energetsko označavanje proizvoda povezanih sa energijom, uključujući i toplotne pumpe, kojim se potrošnja jasno prikazuje putem energetske klase i drugih relevantnih parametara.
Upotreba obnovljive energije
Kada se govori o obnovljivim izvorima energije, neizostavno je pomenuti tzv. „Renewable Energy Directive“ (2009/28/EZ) – direktivu usmerenu na razvoj i širenje čiste energije u svim sektorima evropske ekonomije, koja je tokom godina kontinuirano proširivala svoje ciljeve. Nakon ostvarenja prvog cilja – najmanje 20% energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine (uz porast potrošnje sa 12,5% u 2010. na 21,8% u 2021.), Evropska komisija je predložila povećanje tog udela na 40% do 2030. godine. Planom „RePowerEU“, pokrenutim u maju 2022. godine kao odgovor na poremećaje na energetskom tržištu izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, predviđeno je dodatno povećanje ovog cilja na 45%.Ne samo to – zahvaljujući ovoj inicijativi, zemlje EU su smanjile zavisnost od ruskih energenata, ostvarile uštedu energije od oko 20% i uvele gornju granicu cena gasa i nafte.

